U sredu je obeležen 1.maj. Turisti su praznik obeležili neradno, a Zlatiborci radno. Uranak i povratak prirodi su praćeni ićem i pićem. Roštilj je bio obavezan, ali u skladu sa finansijskim mogućnostima. Neko je spremao ćevape i kobasice, drugi su se zadovoljili pečenim kokoškama, a oni bolje stojeći su se opredelili za prase ili jagnje na ražnju. Turistički radnici će za par dana reći da je poseta bila rekordna, ili bar na prošlogodišnjem nivou. Što se tiče zlatiborskih ugostitelja, oni će tek u utorak svesti račun i reći kako su prošli sa prvomajskim praznicima.
Ali zašto se slavi 1.maj?
Na taj dan, 1886.godine je u SAD počeo generalni štrajk radnika koji su tražili od vlasti da se donese zakon kojim bi se uvelo osmočasovno radno vreme. Najveći protesti su izbili u Čikagu gde je tog dana oko 80.000 radnika bilo u štrajku.
Prva dva dana su protekla mirno, ali 3.maja je došlo do tuče između sindikalaca i štrajkbrejkera. Policija je palicama i vatrenim oružjem napala sindiklce i u sukobima su četiri radnika izgubila živote.
Anarhisti su 4.maja organizovali velike demonstracije, na kojima su prisustvovala većina štrajkača. Avgust Spajs i Albert Parsonsom su dan pre pozvali radnike da se i sami naoružaju i da se brane. Na demonstracijama neko je bacio bombu na policiju, i došlo je do opšte pucnjave. Bilans sukoba je bio 7 mrtvih i 67 ranjenih policajaca, dok broj nastradalih radnika nikada nije utvrđen.
Tri godine kasnije je održan Prvi kongres 2. Internacionale. Tada je doneta odluka da je:
„Prvi maj je zajednički praznik svih zemalja, na kojima radnička klasa treba da manifestuje jedinstvo svojih zahteva i svoju klasnu solidarnost“.
Vreme kada su na Zlatiboru svoje šatre za 1.maj imali valjaonica aluminijuma i bakra, prvi partizan, cvjeta dabić, desa petronijević, metaloplastika, kožna, zlatiborska farma i čajetinska klanica je definitivno prošla, kao i vreme radničke solidarnosti. Kapitalizam praznike gleda kao trošak.
Kako je izgledao Zlatibor za Prvi maj pogledajte ovde