10.07.2012.godine, Zlatibor
Šta jedemo?
Pitanje na koje je teško dati odgovor. Kako bi se poljoprivredni proizvodi zaštitili od štetočina i korova poljoprivednici su prisiljeni da koriste pesticide. No, pesticidi imaju i lošu stranu ukoliko se upotrebe u većim količinama proizvodi će imati savršen izgled, ali neće biti zdravi. Krajem XX veka u zapadnoj Evropi i SAD je počela da se razvija proizvodnja “organske hrane”. ideja je bila jednostavna, biljke će se gajiti na organski čistom zemljištu bez upotrebe hemijskih sredstava uz korišćenje prirodnih, ekoloških, organskih i mikrobioloških đubriva. Isto važi i za organsko stočarstvo koje podrazumeva da se životinje hrane isključivo prirodnom hranom. U toku prerade, ova hrana prolazi kroz minimalan proces obrade i ne dodaju im se nikakvi aditivi radi produženja svežine ili roka trajanja. Zbog ovakvog procesa proizvodnje, ova hrana sadrži i do 50 odsto više hranjivih materija,vitamina i minerala, a takođe, lako ju je razlikovati po mirisu i naravno ukusu.
Da bi neko zemljište moglo da se koristi za proizvodnju organske hrane, mora da zadovolji stroge kriterijume po pitanju ispravnosti. Takvo zemljište ne sme biti tretirano pesticidima niti hemijskim sredstvima minimalno tri godine, jedino je dozvoljena upotreba stajskog đubriva. Farme koje se bave ovakvom proizvodnjom moraju biti udaljene od otpadnih voda i drugog otpadnog materijala, a voda za navodnjavanje mora biti visokog kvaliteta. Sada se postavlja pitanje dugoročnog ulaganja, jer je potrebno nekoliko godina pre nego neki proizvod dobije oznaku organski proizvod.
Međutim, kako postoje prednosti upotrebe organskih proizvoda, tako se mogu navesti i razlozi PROTIV njihove upotrebe.
Prednosti organske hrane | Mane organske hrane |
Ovakav vid proizvodnje je bolji za biljni i životinjski svet | Brže se kvare, jer ne sadrže veštačke konzervanse |
Ovakvi proizvodi ne sadrže transmasnoće koje utiču na niz srčanih oboljenja | Skuplji su od neorganskih |
Genetski modifikovani usevi nisu dozvoljeni prema standardima organske proizvodnje | Ni ovi proizvodi nisu potpuno bez hemikalija. I u njihovoj proizvodnji je dozvoljena upotreba malog broja hemijskih sredstava |
Nivo pesticida je znatno niži, jer je broj hemikalija koji je dozvoljen u organskoj proizvodnji jako mali | Različita istraživanja su pokazala da nisu ništa zdraviji od proizvoda dobijenih neorganskim načinom proizvodnje |
Kakvu hranu ćete jesti zavisi samo od potrošača i njihovih finansijskih mogućnosti, a na svakom pojedincu ostaje da odluči kojim proizvodima će da pokloni svoje poverenje. Treba napomenuti da se vodi računa, jer nisu svi proizvodi sa oznakom “eko”, “bio”, “organik” organski proizvodi, već su to proizvodi čije zemljište prolazi kroz fazu konzervacije ,tj.pripreme za organsku proizvodju. Jedino za proizvode sa oznakom organski proizvod možemo reći da je ispunio sve uslove koje je postavila ovlašćena organizacija za organsku ishranu.
Ekonomski gledano Srbija ima veliki potencijal za proizvodnju organske hrane, a moglo bi biti i velika izvozna šansa. U Srbiji čak 35 oblasti ima potencijala za proizvodnju organske hrane. Pa, ipak, tržište organske hrane u samoj Srbiji je još uvek u začetku, kao i proizvodnja, koja zahteva velika početna ulaganja.
dipl. tehnolog Nataša Ljubojević Vesović