U SB Čigota 24.avgusta je predstavljen roman “Ćutanja iz Gore” Mirka Demića, za koji je autor dobio i nagradu “Meša Selimović”. Ovo je prvi deo petoknjižja u kome slede već objavljene knjige: Molski akordi (2008, 2009, “Andrićeva nagrada“), Ataka na Itaku (2015), Trezvenjaci na pijanoj lađi (2010, nagrada “Dejan Medaković“) i Po(v)ratnički rekvijem (2012).
Publika je u nekih sat vremena saznala dosta kako o nastanku samog književnog dela, tako i o ideji kojom se autor vodio pri pisanju. Zanimljivo je da se prva knjiga ovog petonjižja objavljuje na kraju i da je glavni junak knjige planina – Petrova gora. O tome kako je planina dobila ime postoje dve verzije. Po hrvatskoj verziji planina dobila ime po Petru Svačiću, poslednjem hrvatskom kralju, dok se u srpskoj verziji ime planine vezuje za kaluđera Petra, tvorca života.
Tako da je “Petrova gora” glavni junak ove fantazmagorije, kako mitska tako i stvarna, čija se istorija prati od predrimskog i rimskog doba, sve do savremenosti. Raspliću se predanja o njenom postanju i poreklu imena, uz narodnu pesmu o nastanku i nestanku Petrove gore.
Roman pratimo kroz svesti tri pripovedača: Leša Samouka, poslednjeg krajiškog proroka, čiji glas istovremeno i otvara i zatvara ne samo svako poglavlje već i čitavo petoknjižje svojevrsnim “Epilogom koji je na početku”; upraviteljku sanatorijuma, koja progovara u “Prologu, koji je na kraju”; i naratora centralne priče.
Po rečima autora, knjiga je dobro primljena u čitalačkim krugovima i prvi tiraž je skoro rasprodat. U Srbiji su pored čitalaca knjigu pohvalili i kritičari a u prilog njenom kvalitetu govori i nagrada “Meša Selimović”. U narednom periodu knjiga će biti predstavljena čitalačkoj publici Republike Srpske.
[mks_separator style=”solid” height=”2″]
Mirko Demić je rođen 1964. godine u Gornjem Klasniću kod Gline na Baniji. Školovao se u Gornjem Klasniću, Beogradu i Karlovcu. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu. Od 1987. do 1991. godine živeo je u Sinju, od 1991. do 1995. u rodnom selu i Glini, a od 1995. živi u Kragujevcu.
Književnim i piblicističkim radom bavi se od 1990. godine. Bio je aktivan u Srpsko kulturno društvo Sava Mrkalj iz Topuskog od osnivanja 1990. pa do 1995. kada je posle hrvatske vojne operacije Oluja Društvo prestalo sa radom. U vremenu od 1996-2002. bio je glavni urednik bibliotečkog lista Kragujevačko čitalište. Od 2002. do 2011. godine bio je glavni urednik časopisa za književnost Koraci iz Kragujevca. Bavi se bibliografskim radom. Član je Srpskog književnog društva.
Knjiga pripovedaka „Molski akordi“ mu je prevedena na makedonski jezik, a delovi proze i eseji na engleski, nemački, poljski i ukrajinski jezik.