RAZMIŠLjAM O ŽIVOTNOM OSIGURANJU
Knjiga je velika stvar ako se čovek ume njom koristiti. Blok
Danas (januar 2012.godina), u Srbiji, čak 770.975 domaćinstava živi od prihoda samo jednog člana domaćinstva. Ovo znači da je 30% stanovništva Srbije zavisno od jedne plate/penzije. Šta će se dogoditi ukoliko se zaposleni član domaćinstva povredi, razboli ili čak umre.
Ovo me je nateralo da se zamislim: da li smo odgovorni prema sebi i porodici, i da li možemo sa sigurnošću da obezbedimo stabilan prihod i u slučaju naše bolesti ili smrti.
Životno osiguranje se nameće kao logičan izbor kojim se posledice bolesti ili smrti člana porodice mogu lakše finansijski prebroditi.
Srž životnog osiguranja je „osigurana suma” ili „ćup sa zlatom”.
Protekle nedelje u jednom od razgovoru o osiguranju života, zadržali smo se malo više na, po meni, ključnoj stvari za razumevanje životnog osiguranja – „osigurana suma”.
Na osnovu godina starosti mog sagovornika i njegovih sadašnjih finasijskih mogućnosti napravili smo plan osiguranja za narednih 20 godina.
To je izgledalo ovako:
- moj sagovornik ima 38 godina,
- mesečno će ulagati 39 eura,
- osiguranja suma, „ćup sa zlatom”, će biti 10 000 eura.
Ovo je najvažniji deo razgovora o osiguranju. Dakle, gospodin sa kojim sam razgovarao, će ulagati 39 eura mesečno u svoje osiguranje. U slučaju njegove smrti njegova porodica će dobiti 10 000 eura. Ako doživi 58 godinu, on će imati ovaj novac na svom računu zajedno sa pripadajućom dobiti, koju ostvaruje ulaganjem u osiguranje.
Imajući ovo u vidu može se reći da životno osiguranje predstavlja jedan vide štednje uz jednu prednost u odnosu na običnu štednju, jer u ovom slugaju životno osiguranje je besplatno, pošto po isteku programa osiguranja života korisnik dobija nazad svoj novac.
Dakle odabirom nekog od programa osiguranja života, potpisivanjem ponude i ulaganjem skromnog iznosa obezbedili ste mirnu budućnost sebi i svojoj porodici.
Srdjan Radovanović