Ove godine “Pesničke vatre zlatiborske”, su ljubitelje poezije podsetile na stvaralački opus Milutina Bojića i Vladislava Petkovića Disa. U programu su učestvovali i pesnici iz inostranstva, gosti Udruženja književnika Srbije na 54. Beogradskim susretima pisaca – Louis Berholm i Antoan Simon iz Francuske, Boris Brenža i Stefan Cifra iz Slovačke i Ivan Džeparski iz Makedonije, dok će pesničke boje Srbije ove godine braniti Miljurko Vukadinović iz Beograda, Milosav Radibratović, Mirjana Ranković-Luković sa Zlatibora i Milunika Mitrović iz Kosjerića.
Program je počeo kompozicijom Marš na Drinu koju je na fruli izveo Marko Džambasović. Potom se prisutnima obratio predsednik opštine Čajetina, Milan Stamatović koji je poželeo dobrodošlicu na “jedinu slobodnu teritoriju u Srbiji, gde se može govoriti o propadanju i nazadovanju Srbije”.
“Ne znam koliko ljudi u Srbiji ima pravo i može da govori o našim junacima i herojima, kada danas Srbija propada, kada nazaduje, kada se parča i kada sklapamo paktove sa našim krvnicima zločincima na Kosovu nam uzimaju i srce i dušu. O tome niko ne govori, ali ovde na Zlatiboru slobodno možete da govorite i da govorimo o tome jer će se odavde sa Zlatibora to daleko čuti,” istakao je Stamatović.
Milosav Radibratović je potom recitovao stihove “Pesma moga kraja”, a Ljubodrag Begović prvak Beograske opere je otpevao pesmu Tamo daleko. Potom su Ana Simić i Slobodan Ljubičić kazivali stihove pesama Plava grobnica, Cvetovi slave, Možda spava, Bajka o ženi, Naši dani…
U muzičkom delu programa publika je mogla da čuje i pesmu Kreće se lađa francuska, koju je pevao Ljubodrag Begović, dok je numere Ne ljuti se na mene oko moje (na grčkom) i Pukni zoro izvela Marija Marić-Marković.
Ove godine je Povelja “Pesničkih vatri” za celokupno stvaralaštvo dodeljena Ljbivoju Ršumoviću, a ovo priznanje je pesniku uručio Arsen Đurić.
“Kao što se Zlatibor diči svojom posebnošću, lepotom i tradicijom, tako se i svi mi Zlatiborci ponosimo književnim delom i ličnošću Ljubivoja Ršumovićapo kome je njegov rodni Ljubiš ali i čitav ovaj kraj daleko poznat. Iz svakog Ršumovog stiha, pesme, rečenice izbija narodna mudrost erskog podneblja. U svakom njegovom nastupu su spojeni mudrost i dostojanstvo koji su karakteristični za čoveka iz ovih krajeva. Siguran sam da Zlatibor nema boljeg ambasadora od Ršuma, istakao je Đurić.
O delu Ljubivoja Ršumovića je govorio reditelj Vladimir Andrić, koji je na početku rekao da je “Ršum” do danas objavio 90 knjiga i to bez ponovljenih izdanja.
“Pesniku Ršumoviću da se prići sa više strana. S koje god strane priđete biće zanimljivo i lepo. Ršum je masovno čitan, gledan, pevan i slušan. Rekoh još malo pa sto knjiga. Podsećam na nekoliko stotina televizijskih emisija koje smo cenili i voleli “Hiljadu zašto, Hajde da rastemo, Fazoni i fore, i nezaboravni Dvogled. Kao da ga gledam u laponskoj narodnoj nošnji a za Dvogled sa Laponcima priča kao da se znaju oduvek, prisno, bratski, rekao je Andrić.
Andrić se potom zapitao zašto je Ršum omiljeni lik s malih ekrana?
“Zato što mu i deca i odrasli veruju, a veruju mu zato što ne laže. Pita, sluša odgovore, tumači svet i život i sve ostalo, šali se, smeje se i sve to iskreno, prirodno. Ako ćemo o veštini valjda nikom od naših pesnika za decu od čika Jove naovamo stihovi ne izviru tako lako prosto kao iz rukava. Ršum je svojevremeno pričao Mići Danojliću a Mića je pominjao u jednom predgovoru da svako naše selo imalo je ponekog seljaka kome bog dade sluha za rime pa celog života u stihu govori. Bio je takav i u Ršumovom rodnom Ljubišu, Ršuma dečaka time zarazio i to za ceo život.
Ršum poče da sipa rime i nije stao a i što bi kad mu tako sjajno ide. Ršum veli da i danas piše pesmu dnevno. Nekada je bilo i po deset, da bude u formi, kad naiđe nepredvidivo nadahnuće te da lako i uspešno pribeleži to što mu navire. Za ovakvu vrstu poetskog treninga kod drugih pesnika nisam čuo , istakao je Andrić.
Potom su stihove recitovali Mirjana Ranković-Luković iz Čajetine koja se predstavila pesmom “Smejala sam se glasno”. Boris Brendža iz Slovačke je recitovao pesmu Egzodus, dok je Ivan Džeparski iz Makedonije recitovao “Sopstveni putajući subjekt”…
Posebno je upečatljiv bio nastup Antoana Simona “Rođenje trenutka” koji je izveo svojevrstan performans na sceni. Takođe treba pohvaliti nastup hora OŠ Dimitrije Tucović koji se predstavio pesmama “Deca su ukras sveta” i “Što je škola zgodna”, kao i školski orkestar koji je pratio nastup Mari Mari.
Četvrte pesničke vatre zlatibroske su završene pesmom “Održavajte vatru” Miljurka Vukadinović paljenjem vatre na Šumnatnom brdu.