U subotu 04. aprila 2015. godine, u okviru verske nastave, učenici mlađih razreda osnovne škole Milivoje Borović posetili su manastire Rujan i Raču.
Na izlet je išlo ukupno 97 učenika mlađih razreda iz matične škole i svih izdvojenih odeljenja uz pratnju svojih učitelja.
Manastir Rujan nalazi se u selu Vrutci na levoj obali istoimenog jezera. Manastir je posvećen Svetom Đorđu, a zidan je u stilu bazilike što je jedinstveni slučaj u Žičkoj eparhiji. Prema do sada dostupnim podacima stari manastir je izgrađen krajem 15. ili početkom 16.veka, a nalazio se na uzvišenju u selu Vrutci na oko kilometar od lokacije obnovljenog manastira.
Obnovu manastira je započeo preminuli vladika žički Hrizostom 2004.godine. Gradnja manastira je završena 2006.godine kada je manastir osveštao vladika Hrizostem. Manastir je obložen je crvenim kamenom, koji bojom podseća na biljku Rujan. U sadašnji manastir je ugrađen jedan noseći stub koji je izvađen iz ruševina starog manastira, jer se prvobitno manastir nalazio na drugoj lokaciji.
Manastir Rujan je poznat po prvoj štampariji u Srbiji, koja je počela sa radom već 1529.godine. Monah Teodosije je ovde štampao prvu knjigu u Srbiji, čuveno Rujansko četvorojevanđelje.
Što se Rujanskog jevanđelja tiče, zna se da je monah Teodosije koristio drvena slova (sam ih je rezbario) koja je slagao u drven ram a zatim ih otiskivao na papiru. Nije poznato koliko je primeraka četvorojevanđelja odštampano, ali su tri sačuvana do danas. Jedan primerak se nalazi u biblioteci SANU i delimično je oštećen 6.aprila 1941.godine u bombardovanju Narodne biblioteke Srbije. Ovo četvorojevanđelje ima samo 92 lista. Drugi primerak je prešao dalek put i nalazi se u Državnoj biblioteci u Sankt Peterburgu. Ovaj primerak je u znatno boljem stanju u ima 296 listova. U Narodnom Muzeju u Pragu u Šafarikovoj zadužbini se nalazi treći primerak Rujanskog jevanđelja, koji je i najbolje očuvan i ima 300 strana. Manastir Rujan su Turci zapalili, a monasi su pobegli u manastir Raču. Više o manastiru Rujan pročitajte ovde i Rujanskom jevanđelju.
Crkveno zdanje u Rači relativno je velikih dimenzija. Dužina podužnog broda, zajedno sa apsidom i debljinom zidova, iznosi oko 23 metra, a širina oko 8,5 metara. Transept ima dužinu oko 15,5 metara, a širinu oko 9 metara. Visina grebena krova podužnog broda je 12,5 metara, a krova kubeta do podnožja krsta oko 20 metara.
Kralj Dragutin Nemanjić je poklanjao posebnu pažnju izgradnji crkava i manastira u pograničnim krajevima zapadne Srbije. Pouzdano se zna, na ovom širokom prostoru pored Drine, za vreme njegove vladavine izrasle su dve bogomolje: monumentalna crkva Svetog Ahilija u Arilju, u prepoznatljivom stilu raške škole (obnovljena), i manastir Tronoša, zadužbina vladareve žene Katarine. Na osnovu kasnijih izvora, zapisa i letopisa, zaključuje se da je tada (izmedju 1273-1275) izgradjen i hram Hristovog Vaznesenja u Rači. Na taj način ojačao je uticaj kralja Dragutina, osnaženo pravoslavlje u perifernim delovima države.
Manastir je tri puta spaljivan, rušen i pljačkan: posle 1459, 1688. (1690) i 1813. godine, ali je u suočavanju sa tragičnom sudbinom i dušmanima koji su hteli da zatru tragove njegovog postojanja, istrajavao i jačao nacionalno biće. Najzad, u oslobodjenoj Srbiji kneza Miloša, u osvitu 19. veka, hram u Rači je ponovo zablistao nekadašnjim sjajem (1826), kada su na monumentalnom crkvenom zdanju završeni gradjevinski radovi.
Više o manastiru Rača pročitajte ovde.