11.novembra 1918.godine ratna mašinerija koja je četiri godine sejala smrt je konačno zaustavljena. Topovi su zaćutali od Lamanša do Sredozemnog mora. Nemci su prethodnog dana pristali na savezničke uslove primirja i borbe su prestale.
Posle rata su ostali uništeni gradovi i sela, porodice su oplakivale mrtve. Za slobodu Srbije pali su mnogi, brojni znani i neznani junaci iz svih krajeva, Užičani, Čačani, Nišlije, Vranjanci… Svi su kao jedan stali na branik otadžbine, mnogi su u toj borbi i pali. Ali nisu pali sami sa njima su pali i njihovi drugovi po oružju iz Engleske, Francuske, Italije, Grčke pa ćak i iz Alžira. Na francuskom vojnom groblju u Beogradu leže saveznički vojnici što su svoje živote dali za slobodu Srbije.
Zlatiborci su uglavnom služili u 4.pešadijskom puku “Stevan Nemanja” koji se borio u sastavu Drinske divizije. Zlatiborskim palim herojima njihovi saborci i prijatelji su se odužili spomen česmom u Čajetini i spomen česmom na Oku.