Napad Nemačke na Kraljevinu Jugoslaviju 6.aprila je bio iznenadan i brz. Nemačka je za operacije protiv Jugoslavije prikupila 7 pešadijskih, 4 motorizovane i 4 tenkovske divizije u sastavu 2. i 12.armije, sa više od 1.200 tenkova kojima je podršku pružalo više od 800 borbenih aviona. Italijanska vojska je u napadu na Jugoslaviju učestvovala sa 28 divizija koje su raspoređene u tri armije, dok je Mađarska za napad prikupila 10 brigada.
Vojska Kraljevije Jugoslavije je u toku rata uspela da delimično mobiliše 28 pešadijskih i tri konjičke divizije.
Kraljevska vlada je 6.aprila posle bombardovanja Beograda, napustila grad i pošla ka Užicu, a dan kasnije je naređena opšta mobilizacija.
Za to vreme nemačke oklopne jedinice su nadirale iz pravca Austrije, Rumunije i Bugarske sa zadatkom da što brže razbiju odbranu Jugoslavije. Prema odbrambenom planu R-41 vojska je trebalo da se organizovano povlači ka Bosni i Hercegovini. No, brzina napredovanja nemačkih tenkovskih jedinica je potpuno iznenadila jugoslovensku komandu tako da je jedinice brzo zahvatilo rasulo i panika.
O brzini nemačkog napredovanja govori i činjenica da je 8.oklopna divizija već 15.aprila stigla do Užica. Ova jedinica je za devet dana rata prešla prevalila put od 700 km od Austrije preko Slovenije, Slavonije, Srema do Beograd, a zatim preko Valjeva do Užica.
U Užicu je u noći između 14. i 15.aprila vladao potpuni metež, a kada je stigla vest da gradu prilaze nemački tenkovi vojnici raznih jedinica su spontano pružili otpor neprijatelju. Kada su delovi nemačke 8. tenkovske divizije počeli da se spuštaju niz Sarića Osoje dočekani su sa bombama. Nepoznati vojnik skočio je na nemački tenk i ubacio bombu koja je ubila posadu, ali je i sam nastradao. Užičani su neznanog heroja sahranili na mestu gde je i poginuo. Sedamdeset godina kasnije, istoričari su uspeli da utvrde da je nemački tenk uništio Miloje Zečević iz Topole, narednik osme protivtenkovske baze vojske Kraljevine Jugoslavije.
I pored gubitaka nemačke trupe su nastavile napredovanje ka centru grada. U to vreme u borbu su se uključile pešadijske i artiljerijske jedinice. Druga baterija 5. protivavionskog diviziona je sa Dovarja otvorila vatru po nemačkim tenkovima sa četiri protivavionska topa od 80 mm. U borbu su se uključile i protivavionske baterije 3. diviziona komandovao potpukovnik Milivoje Tadić sa Zabučja i 1. baterija 6. protivavionskog diviziona, kao i vojnici 63. pešadijskog puka i Pešadijske podoficirske škole.
Pored vojnika u odbranu su se uključili građani. Dragomir Nikolić, mašinovođa iz užičke Ložionice, je mitraljeskom vartom zaustavio napredovanje Nemaca. Njegov položaj kod kafane “Zlatibor” su nemačke trupe uspele da unište tenkovskom vatrom.
Oko 9 časova nemački tenkovi su uništili topove na Dovarju čime je bitka za Užice bila gotova. Nemački izvori govore o teškim borbama, a posebno je pominjana borba kod Ložionice gde je uništen voz, koji je
bio pošao prema Sarajevu. Nemci su bili iznenađeni što su se pored vojnika u Užicu borili i građani. U izveštaju o borbama se kaže: “Mnogobrojni civili zatečeni su sa oružjem u ruci, kraj zadimljenih puškomitraljeza ili sa pištoljima iz kojih je paljbom ispražnjena municija. I u Užicu su srpski vlastodršci u svojoj nemoći prema nemačkom oružju pribegli sramnom sredstvu – naoružavanju civila”.
Kada je neposredno posle borbe u Užice naišao general Jugoslovenske vojske Mihailo Bodi sa punomoćjem da pregovara o primirju, žalio mu se komandant nemačke jedinice koja je zauzela Užice, general Handenbringer da se na njegove vojnike pucalo iz kuća i da je morao narediti bornim kolima da ih sruše. Prema dosadašnjim istraživanjima u toku borbe za Užice 15. aprila poginulo je 51 građanin iz Užica i 67 vojnika iz raznih krajeva naše zemlje. Glavnina nemačke tenkovske kolone koja je zauzela grad produžila je prema Višegradu, a jedan njen mali deo zauzeo je Požegu.
U prvom naletu nemačke trupe nisu prošle kroz Čajetinu, koja će zvanično biti okupirana tek 21.aprila. Kraljevska jugoslovenska vojska je 17.aprila potpisala kapitulaciju posle 11 dana borbi. Više od 250.000 jugoslovenskih vojnika je zarobljeno. Što se tiče zavojevača Nemačka je imala oko 600 vojnika izbačenih iz stroja (151 poginuo, 392 ranjena i 15 nestalih), Italija je imala 3.324 vojnika van stroja a Mađarska oko 400 vojnika van stroja.