Na današnji dan pre 75 godina savezničke snage su se iskrcale na obale Francuske. Dva meseca kasnije je oslobođen Pariz, a cela Francuska je oslobođena početkom septembra.
Saveznici su za iskrcavanje u Normandiji prikupili velike snage, samo u prvom talasu je iskrcano više od 150.000 vojnika (61.715 britanskih, 73.000 američkih i 21.400 kanadskih vojnika). Podršku napadu je pružalo 5 bojnih brodova, 20 krstarica, 65 razarača, praćenih sa više od hiljadu manjih ratnih brodova, 4.126 desantnih plovila, 736 pomoćnih plovila i 864 trgovačka broda. Avijacija pe podržala napada sa više od 11.500 aviona koji su prvog dana operacije izveli skoro 15.000 borbenih letova.
Po prvi put su padobranske i vazdušno-transportne jedinice upotrebljene u većem obimu. Iza nemačkih linija je prebačeno više od 20.000 vojnika u tri divizije.
Britanska 6. vazdušnodesantna divizija je u relativno kratkom vremenu izvršila svoje zadatke zauzevši mostove na levom krilu desanta uključujući i most Pegaz na Kanskom kanalu. Američke padobranske divizije (82. i 101.) su imale zadatak da odseku nemačke trupe na obali i da zauzmu mostove na reci Douve. Loše vreme je poremetilo američki plan tako da je većina jedinica promašila svoje desantne zone. Prvi uspeh je zabeležila 82. divizija je u zoru 6. juna oslobodila gradić Sainte-Mere-Eglise.
Narednih dana savezničkog iskrcavanja većina padobranskih jedinica će se povezati sa trupama na obalama i zajedničkim snagama će se nastaviti napadi na nemačke trupe. Američke jedinice će svoj napad usmeriti prvo na Sent Lo, a zatim na Šerbur, dok će se britanske i kanadske trupe boriti da zauzmu Kan.
Poraz Nemaca u Normandiji je slomio kičmu nemačke vojske. Veliki gubitci u ljudstvu i opremi su nemačku vojsku icrpeli do krajnjih granica, a veliki deo oficirskog kora je konačno izgubio poverenje u Hitlera i nacističko vođstvo.